U program Vinkovačkih jeseni uvrštena je i priredba čija je svrha pokazivanje kako se nekad u Slavoniji nakon rada veselilo, šalilo, pjevalo i igralo, voljelo i zabavljalo.
Govorenje o ovoj priredbi, kojom je obogaćen sadržaj Vinkovačkih jeseni, mogle bi se početi pismicama – čiji će stihovi pokazati značaj divana, posebice za mladež:

Volio bi i da me sarane,
Nego da mi na divan zabrane.

Jedva čekam da subota dojde,
Da mi lane dojde na divane.

Etnograf i folklorist Josip Lovretić govoreći o pučkim zabavama, zapisao je: - Momci i cure najvole divane. Na divanu su oni sami za se, pa su i veseliji i goropadniji. Tu puste srcu na volju, da se namladuju i navraguju , naigraju i napivaju.
Poznato je da Slavonci osim pjesme i igre vole šalu, i stariji i mlađi uvijek su spremni za humor i dvosmislene izreke, kazane izvornim govorom ovoga kraja.
Za Šokačke divane, upriličene u tijeku Vinkovačkih jeseni, možemo reći da u njihovom ostvarivanju ima starine, ali i novoga, obilježja vremena u kojem živimo. Ipak , bitno je zadržala ova priredba, a to je veselje, šala, igra i pjesma, veselo druženje u tijeku večernjih sati.