Vinkovačke su jeseni pridonijele oživljavanju rada folklornih družina i osnivanja novih kulturnoumjetničkih društava, u kojima se njeguju igre , pjesma, dramski amaterizam, obnavljanje nošnji, skupljanje i zapisivanje izvornih autentičnih običaja nekoga mjesta.
Tim, folklornim družinama i kulturnoumjetničkim društvima posvećene su Folklorne večeri koje zadivljuju sadržajem izvornih pjesama, koje pokazuju kako su ljudi iz ruralnih sredina skloni obnavljanju prela i sijela, starih običaja u vrijeme berbe, sijanja i branja kosidbe i žetve, voljbe i ženidbe , običaja vezanih uz Cvjetnicu, blagoslov žita, čijanje perja, pečenja rakije ; običaja vezanih uz prosidbu i zaruke ,uz život u kućarima i velikim bivšim zadrugama, uz suživot s rijekom i bunarom; uz odvoz svega što slavonska šuma daje Slavoncu, potomku onoga tko ju je zasadio, a on mu pjesmom zahvaljuje:

Oj, slavonska rastovino stara,
u svitu ti nigdi neme para.

Ono što uvijek zadivi gledatelje na Folklornim večerima, to je usklađenost, suglasje nošnje s običajem koji se na sceni obnavlja.
Tako se u tijeku Folklornih večeri smjenjuju radne i svečane, radosne i tužnije, stare i novije narodne nošnje.
Pravi užitak za oko i srce, za ponos i divljenje spretnim i kreativnim veziljama i tkaljama, i onima koje su necale, šlingale , «faltale» ,kukičale, prele i tkale, koje su ostavile prekrasne dokaze svoje narodne stvaralačke umjetnosti.