Državna smotra izvornoga hrvatskog folklora pravi je užitak za sve koji razumiju kako tradicija nema usporedbe. Ona je pitka, sadržajna, lako ulazi u srce i dušu i ostaje zarobljena do kraja. U dva zasebna programa (u kojem je svaka folklorna skupina imala 8 minutni nastup) prikazalo se 250 minuta najrazličitijeg programa koji je publika na iznimno lijepoj scenu uz svu raskoš rasvjete i kvalitetnog tona mogla doživjeti u punoj raskoši.

           Danijel Šota, organizator i voditelj Državne smotre izvornoga hrvatskog folklora ovogodišnjih 44. vinkovačkih jeseni ističe kako na izbor folkornih skupina utječe  zastupljenost svih županijskih regija, ali još je puno važnije  nastojanje prikaza svih zona folklora. Dinarska, zone otoka, Posavina, Podravina ili tzv. Alpske zone, predstavile su 32 folklorne skupine, dok su Panonsku zonu predstavljale folklorne skupine iz  četiriju županija sa po jednim ili dva prestavnika.  Potrebno je naglasiti da je, s obzirom na bogatstvo pojedinih zona, vrlo teško napraviti i pravilno zastupiti svaki kraj Hrvatske, ali, prije svega, nastojala se održati kvaliteta nastupa pojedinih skupina.

            Umjetnički direktor Vinkovačkih jeseni, Ivan Ivančan, naglašava da je, po pitanju kvalitete, teško reći koja je najbolja grupa iz razloga što se svake godine nastoji na regionalnim smotrama širom Hrvatske odabrati najbolje. Prema tome, to je svake godine svojevrsna reprezentacija Hrvatske, ali ne samo Hrvatske, nego i susjednih zemalja u kojima Hrvati žive (Hercegovina, Vojvodina, Crna Gora). Pri tome se nastoje odabrati grupe koje imaju vrhunsku kvalitetu, ali nisu prethodne ili prethodne dviju godina nastupile na Jesenima, tako da iz svakog područja bude reprezentirano što više i što raznolikije naslijeđe. Također, grupe nisu povezane jednom idejom, nego je temeljna misao upravo prikazati ljepotu i karakteristike hrvatske glazbene tradicije raznih područja.

Potrebno je istaknuti da Hrvatska po ljepoti narodne tradicije predstavlja svjetski kuriozitet - nigdje na svijetu nema toliko mnogo i toliko raznolikih običaja, nošnji, pjesama i plesova. Razlozi su geografski, tu se spajaju planine, i more, prostire se bogata ravnica, a reljefno i klimatski su to jako različiti uvjeti u kojima se živjelo na različite načine. Kroz povijest su tu dolazili u doticaj razni narodi, što se odrazilo i u običajima koji su se miješali i prenosili.

Ovogodišnjim Jesenima tema su bili upravo običaji i vidjeli smo prikaze poklada, žetve, božićnih, duhovskih (kraljice Ljelje), jurjevskih, ivanjskih, svatovskih, običaje berbe, itd., ali nastupila su i folklorna društva koja u svom repertoaru njeguju samo pjesmu i ples, pa možemo zaključiti da je cijeli program je bila kombinacija običaja i plesova.

44. vinkovačke jeseni  prošle su jako dobro. Zanimanje za tradiciju nije u opadanju, naprotiv, u nekim krajevima Hrvatske vidimo i pojačan interes u očuvanju baštine, što možemo pripisati i eko-etno globalizacijskom trendu očuvanja izvornih vrijednosti koji je u zamahu u cijelom svijetu.

Gospodin Ivančan najavljuje i jubilarne 45. jeseni, za koje će se, kao selektor, u dogovoru sa stručnom komisijom, potruditi okupiti grupe koje će još bolje predstaviti cijelu Hrvatsku.